Prije 13 godina je notorni zagrebački pročelnik za financije Slavko Kojić u skupštini, kojom je predsjedavao Bernardić, uzaludno pokušao spasiti naših 50 milijuna eura!

Da, doista nevjerojatno zvuči da bi Milan Bandić i Slavko Kojić činili išta na korist Zagreba, a da bi vrh SDP-a činio sve što može da naškodi Zagrebu, ali upravo to se odvilo u drami koju ćemo vam danas ispričati.

Sada već davne 2012. godine na vlasti je bio SDP, a premijer je bio Zoran Milanović. U to vrijeme ministar financija bio je dobro poznati Slavko Linić, a predsjednik zagrebačke gradske skupštine bio je naš aktualni gradonačelnički kandidat Davor Bernardić.

Tada je, dana gospodnjeg 25.10.2012., Slavko Kojić kao pročelnik za financije nastojao ispred Gradske skupštine Grada Zagreba ishoditi postupak za ocjenu ustavnosti uredbe po kojoj bi grad trebao vratiti državi 337 milijuna kuna (cca. 50 milijuna eura).

Naime, riječ je o novcu za decentralizirane funkcije (odnosno za školstvo, vatrogasce i bolnice i sl.) koji je, po mišljenju tadašnjeg ministra Slavko Linić, Grad Zagreb trebao uplatiti državi. 

Svaka jedinica lokalne samouprave ima svoje izvorne prihode, a Zagreb ih ima primarno iz poreza (tada gradskog prireza na porez na dohodak). Postoje, nažalost, situacije kad JLS imaju deficit (točnije kad su im izvorni prihodi manji od stvari financijskih potreba za decentralizirane funkcije). Država za takve slučajeve ima tzv. fond poravnanja.

Zagreb nikad nije povlačio sredstva iz tog fonda poravnanja, a Vlada (na čelu sa Zoranom Milanovićem) je tražila preko ministra Linića da Zagreb višak novca iz izvornih prihoda, koji nije utrošen za decentralizirane funkcije, uplati državi!

Grad se borio dokazati da država nema pravo to potraživati jer je to izvorni prihod JLS, a ne nešto što je država dodijelila pa naknadno potražuje na na ime neiskorištenih sredstava!

Bernardić kao predsjednik skupštine bio odan Milanoviću, a na štetu Zagrepčana

Davor Bernardić bio je te 2012. predsjednik zagrebačke gradske skupštine i u svakoj prilici želio je dokazati apsolutnu odanost velikom vođi Milanoviću i Partiji te "podmetnuti" Bandiću, koji je u to vrijeme već bio izbačen iz SDP-a zbog kandidiranja na ranijim predsjedničkim izborima protiv Ive Josipovića.

Slavko Kojić je nastojao ishoditi u skupštini pokretanje postupka ocjene ustavnosti Uredbe, koju je donio Slavko Linić kao tadašnji ministar financija, prema kojoj je grad Zagreb bio dužan državi doznačiti ranije opisan neutrošeni iznos iz svojih izvornih prihoda.

Davor Bernardić je tada pojašnjavao Kojiću kako skupština može pomoći da se ospori zakon, a ne podzakonski akt (u ovom slučaju uredba) te mu je docirao kako je gradonačelnik to mogao riješiti već prije pet godina kad je problem i uočen.

Iako je Bero tada bio u pravu, u pravu je bio i Kojić koji je reterirao da administracija nešto može razvući unedogled. Tada je predlagao zaključak kojim Gradska uprava od Gradske skupštine traži da kao predstavničko tijelo pokrene postupak za ocjenu ustavnosti uredbe o načinu izračuna iznosa pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije lokalne i područne samouprave od 2008. do 2011. godine, kojom bi Zagreb trebao "vratiti" državi 337 milijuna kuna. 

Nemoguće je da Bernardić nije znao niti razumio kako Zagreb nema što vraćati državi, kad mu država (u tom pogledu) nije ništa niti dala, ali preferirao je biti slijepi partijski dužnosnik koji je "odrađivao" sve što je Partija od njega očekivala.

Vanjska poveznica: Zagrebačka Gradska skupština o spornih 337 milijuna kuna

Ubrzo je i Bero "izletio na cestu", a upravo ovih dana sebe predstavlja kao borca za Zagreb i interese Zagrepčana!

Bandić i Kojić su se ipak sporili i izborili za novce na sudu

Ministarstvo financija, na čelu s Linićem, donijelo je rješenje o spornim sredstvima koje je Zagreb trebao doznačiti državi.

Grad se na to rješenje žalio Upravnom sudu koji je kroz godinu dana donio rješenje kako je Zagreb u pravu, a država u krivu i da imamo pravo zadržati naše novce.

Uslijedila je i takva presuda Viskog upravnog suda, a Zagreb je pokrenuo postupak i pred Trgovačkim sudom tražeći povrat već ranije uplaćenih sredstava u državni proračun.

Vanjska poveznica: Gradski ministar financija 'pomeo' Linića za 337 milijuna kuna!

Boris Lalovac bio desna ruka u pokušaju otimačine gradskog novca

Boris Lalovac, trebao je (uz Saru Medved) biti dogradonačelnik Branku Kolariću za slučaj pobjede na ovim lokalnim izborima u Zagrebu. Na njihovu žalost, Siniša Hajdaš Dončić odlučio se na koaliciju s Možemo!

Povezani članak: Provokacijom do vlasti, apsorpcijom do prevlasti – kako je Možemo asimilirao SDP!

Boris Lalovac sada je kandidat na koalicijskoj listi za zagrebačku gradsku skupštinu i to na 3. mjestu iza Tomislava Tomaševića i Danijele Dolenec.

To znači da će, za slučaj da Tomašević bude iznova izabran kao gradonačelnik, Lalovac biti prvi koalicijski član novog saziva gradske skupštine, a za vjerovati je kako će biti i njezin predsjednik (naravno, za slučaj da SDP i Možemo osvoje skupštinsku većinu).

Visokopozicionirani izvori iz SDP-a govore kako je Boris Lalovac bio ključna figura u drami opisanoj u ovom članku i to kao zamjenik tadašnjeg ministra Linića, a kojeg je kasnije naslijedio na ministarskoj funkciji.

Ako pobjedi Bero imat ćemo gradonačelnika narodnog izdajnika, a ako pobjedi SDP-Možemo imamo ćemo predsjednika skupštine narodnog izdajnika!